Veliki prijatelj naše Udruge g.Mladen Lučin sa otoka Ugljana ( Preko) napisao je zanimljiv članak od povijesti masline i maslinarske kulture. Pročitajte ovo nadasve zanimljivo štivo...

 

 

 

 

Mladen Lucin:

POVIJESNI PUT MASLINE U NAŠE KRAJEVE UZ OSVRT NA OBLICU KAO

NAJRAŠIRENIJU SORTU.

De Condolle, bavio se podrijetlom kulturnih biljaka i poviješću njihova proširenja te uzgoja u pojedinim dijelovima svijeta. Prema njegovom mišljenju Palestina je pradomovina masline. Iz Palestine maslina je prenesena u Egipat, a iz Egipta ili Palestine na Kretu. S Krete se maslina proširila na otoke Egejskog mora ,a potom na otoke u Jonskom moru, zatim u Grčku i ostale dijelove Sredozemnog mora. Ne tvrdeći kategorično da je pradomovina masline Palestina, De Condolle u svojoj knjizi "Podrijetlo kulturnog bilja" (Lorigine de plantes cultive) zaključuje da postojbina masline nije puno udaljena od Sredozemnog mora jer ova biljka nema svog naziva u sanskrtu.

U novijim homerskim pjevanjima spominje se kultura masline na otocima u Jonskom moru.Tako Eshil naziva otok Samos Ealiophytos, jer ga podsjeća na njegove maslinike. Teles spominje maslinike Mileta i Hilosa u vrijeme kada je maslina prešla od Atene k Epidaurima u 6 st. pri. Krista. U doba Herodota Perzijanci još nisu upotrebljavali maslinovo ulje.Rasprostranjenost na europskom dijelu Sredozemlja povezuje se pored ostalog,i uz religiozne obrede koje su održali Druidi, Etruščani, rimski Auguri i sardinijski Nugari.Trag puta koji je prešla maslina od istočnih obala Sredozemlja iz Palestine i Grčke do naše obale u Dalmaciji, Primorju i Istri, zatim do Italije i Francuske, može se zaključiti iz oštroumnog zapažanja De Condolla. Nazivi za maslinu na svim jezicima koji oplakuju Sredozemno more potječu samo iz dva izvora i to grčke riječi Elaion ili od lat. Olea i hebrejske riječi Zait ili Seit, koja je prešla u arapski pretvorivši se u Zeitum. Dva naziva grčki i hebrejski raširena na dvijema obalama (sjevernoj i južnoj), opet su se sastale na Pirinejskom poluotoku. Španjolci maslinu nazivaju oliveira, dok u Andaluziji kažu aceituno za uzgojenu maslinu, a azebuche za divlju. Portugalci zovu oliveira uzgojenu maslinu, a zembonde nazivaju mastrinku. Arapi u Alžiru nazivaju mastrinku zambonidge. U španjolskoj riječ aceite znači ulje,a ne ocat, što reproducira hebrejsku i arapsku riječ zait ili sait. Prema De Condolleu, maslina je prvobitno bila proširena u Siriji i Grčkoj, otuda su je obalom južnog Sredozemlja proširili Izraelci i Arapi, sjevernom obalom Grci, Feničani i Rimljani. Konačno su se ovi nazivi sastali na Pirinejskom poluotoku, gdje imamo mješavinu grčkih i arapskih naziva.

O širenju maslina iz Palestine i Grčke na obale Jadranskog i Tirenskog mora, osim navedenih jezičnih naziva što ih navodi De Condille, još i danas postoje ne manje važni tragovi opstanka imena zajedničkih sorata maslina u Hrvatskoj, Italiji, južnoj Francuskoj, Španjolskoj i Alžiru. Kada promjenjivost vrste, bilo da je razmonožene generativno (sjemenikom) ili vegetativno (ukorjenjivanje dijelova nadzemnog sustava), ne bi bila neograničena kako je dokazao Darwin, te kada sposobnost variranja u masline ne bi bila vrlo velika, i kada sorte tog stabla ne bi bile tako nestalne, kako je ispravno uočio Ridolfi bilo bi lako ustanoviti, da se sorte masline koje su spominjali grčki i latinski pisci još i danas susreću usporedo s onima koje se sada uzgajaju u sredozemnom bazenu. Međutim, neka se određena vrsta javlja samo s onim novim sortama koje najbolje odgovaraju uvjetima nove sredine; te nadalje, pod neprestanim utjecajem mnogobrojnih uzroka promjenjivosti (nasljeđe, selekcija, uzgojna njega, klimatsko okruženje, tlo, križanje i dr.) pa je više nego tisućljetnu trajanju to utjecalo čak i na ishodišne sorte, prenesene u svako maslinarsko područje sredozemna bazena, te pridonijelo da su neki od ishodišnih ili prvotnih sorata posve isčezle, a druge su bile izvrgnute tako dubokim promjenama, da su posve izmjenile svoj prvobitni izgled: Dok su se malobrojne sa svim značajkama i sa svojim prvobitnim nazivom gotovo nepromjenjene održale sve do danas uz više varijeteta. Prema K. Hugesu sasvim jasan primjer pruža u Istri i Dalmaciji maslina sorte oblica ili orkola, koja se i danas najviše uzgaja kod nas.U Dalmaciji kao na otoku Korčuli gdje je poznata pod svojim prvobitnim imenom koje spominju Vergil, Katon,Varon, Kolumela, Plinije, Marcon i Pladije. Teofrast, Aristofan, Ermip i Ferekrat ostavili su nam podatke o imenima sorata maslina poznatih kod starih Grka. To su bile: Moria ili Paladia Callistephanus (lijepih vjenaca) Strepte (Herkulova mastrinka), Echinus (trnovita), Ishiades (bubrežasta), Stenophylades (zvinuta-savinuta), Raphanides (rotkvasta), Drypetes (žirnjača, ili želudarica), Mitrites (slanjača ili solnjača), Colminia ili Colymbides (pliva na ulju) Halmades (solnjača), Pitrydes (nelomljiva) i Archemoza ili Orcola. Od svih grčkih izvornih sorata, jedina koja se održala sve do naših dana sa svojim imenom jest upravo orcola ili današnja orkula.

Naša sorta oblica odgovara i opisu sorti orcola ili Archenoza, koju je opisao Kolumela. Istarska sorta muretea ili myrtea, odgovara sorti murtea koju je također opisao Kolumela. U nas se ta sorta još zove zmartel ili mortino piranski. Isto tako sorta španjolska motovunka odgovara sorti Hyspanica.

Iz velikih grčkih kolonija Sicilije i magne Grecije maslinarstvo se širilo na područje Pirinejskog poluotoka i dalje na nove kolonije. U 4. st. prije Krista dolazi do kolonizacije istočnih obala Jadrana s otocima: Korčula (Korkyra), Hvar (Pharos) i Mljet (lat. Melita).Treba još jednom napomenuti da je prema S. Ožaniću vjerojatno u to vrijeme na našoj obali proširena maslina. Najnovija arheološka istraživanja možda će promjeniti uvriježeno mišljenje da uzgoj maslina na Hrvatskom tlu započinje dolaskom Grka na ove prostore. Znanstveni rezultati maslinarstvo pomiču u duboku prošlost, na sam kraj brončanog doba. Kod Vranjica, nedaleko Splita, u nedirnutom prapovijesnom sloju pronađene su koštice masline. U tom sloju koji se proteže oko čitavog Vranjica, na dubini od 3 do 3,5 metra, uz koštice pronađeno je mnogo komada drveta, velike količine kostiju raznih životinja, školjke i koštice drugih plodova. Radiokarkonska(C14) analiza drva iz tog sloja napravljena na Branch Universiti u Miamiju na Floridi dala je rezultat 2880 god starosti (plus-minus 70 god). Dakle 5 st. prije dolaska Grka u naše krajeve?? Još traju analize ove hipoteze koja je manje vjerojatna u odnosu na prvu.

Ovdje svakako treba istaknuti da su Grci u prvoj polovici VIII stoljeća pr. Krista u potrazi za boljim životom počeli napuštati matičnu zemlju. Prve kolonizacije kretale su se u smjeru Sicilije i južne Italije te tračke obale Mramornog mora na istoku. Budući da nema povijesnih zapisa moguće je da je jedan manji krak kolonizacije završio u Jadranu ili se izgubio, ako se potvrde tvrdnje arheologa s lokaliteta Vranjic.

Pripremio M.Lucin